"SJETI SE ČOVJEČE: PRAH SI, U PRAH ĆEŠ SE I VRATITI"

Tu rečenicu, proširenu za riječi «ali Gospodin će te uskrisiti u posljednji dan» čujemo kod sprovoda, kad svećenik u grobnu jamu ubaci grudu zemlje. Čujemo je i na Pepelnicu, kod obreda pepeljenja.Zapisana je u knjizi Postanka 3,19 prigodom izgona Adama i Eve iz Raja. Zar je čovjek zaista prah, prašina, po kojoj se gazi, bezvrijedan? Adam je stvoren od praha zemaljskoga. Adam je Zemljanin. «Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih» (Post 1,27). Zar sam ja sličan Bogu po mojim «prašnatim» karakteristikama? Po mojim nogama, rukama, nosu, oku? Ne, nego Bogu čovjek sliči, kad se odlučuje za ono što od Njega dolazi. Napose, kad je čovjek ponizan, sitan, poput prašine, i u svojoj skromnosti, poniznosti i malenosti priznaje da mu je sve što ima i sve što jest poklonio Bog. Tako i kad se vjernik podvrgne obredu pepeljenja priznaje upravo to. Ja sam ništica, a Bog je jedinica. Ništica sama za sebe ne znači ništa, ali kad je ispred nje jedinica, vrijednost joj se umnogostručava. Drugim riječima čovjek bez Boga je ništica, a s Njim vrijedi deseterostruko, stostruko, tisućustruko, neizmjernostruko.

Župni oglasi

Obavijesti

Broj posjetitelja

Danas
Jučer
Ovaj tjedan
Prošli tjedan
Ovaj mjesec
Prošli mjesec
Ukupno
491
535
2027
13050
8144
11382
277864