Rodio se da bi umro

Prikazi Isusovog rođenja na ikonama kršćanskog istoka kriju zanimljive detalje. Špilja u kojoj je Isus rođen oslikana je tako da aludira na grob ili euharistiju. Tako slika već teološki tumači razlog i posljedice Isusova utjelovljenja za nas ljude. Isus je na ikonama često prikazan povijen u povoje baš na onaj način kako će biti kasnije povijen kada ga budu polagali u grob. Kolijevka je na pojedinim ikonama oslikana kao grob, a na nekim drugima kao oltar. Tumačeći jaslice, crkveni oci u njima vide ponajprije sliku oltara. To je još zanimljivije ako znamo da riječ Betlehem prevedena s hebrejskog doslovno znači “kuća kruha”. Dakle, rođenje Isusovo upućuje na muku i smrt Isusovu, a potom i na posljedice toga – kruh života koji će nam ostati. On je ono zrno pšenice koje je pavši na zemlju umrlo, a potom donijelo obilne plodove.

U naše vrijeme u opasnosti smo da razvodnimo Božić i napravimo od ovog slavlja ono što nije. Svakako, treba se radovati jer je Isus došao unatoč grijehu i bijedi u kojoj se nalazimo. Ta pomisao uvijek iznova oduševi – kako se Bog nije ustručavao kročiti u blatnu kaljužu čovjeka, kako se nije ustručavao uzeti naše ljudsko tijelo koje je ograničeno sa svim potrebama, kako se nije ustručavao biti dijete jedno vrijeme svojega života i tako potpuno ovisiti o nama ljudima. Sve to govori o Bogu puno više nego što se na prvu čini.

Odemo li nešto dublje i zapitamo se – a zašto si Isuse uopće došao na zemlju? – dolazimo do odgovora: radi golgote. Radi toga jer je čovjek slab sam sebi zaslužiti spasenje. Isus se rodio da bi umro, da bi nama dao život, da se zapravo mi možemo roditi kako bi živjeli vječno. Kakve li čudesne razmjene! Bog silazi s neba podnijeti muku i smrt da bi čovjek koji je na zemlji mogao dospjeti u nebeske i božanske visine! Ti si, Isuse, postao hrana nama ljudima koji smo na zemlji kako bi mi hraneći se Tobom postali slični Tebi koji si na nebu!

Sjetimo se ovog Božića da je On došao na zemlju znajući da ga na njoj ne čeka veseli provod, znajući da će ga mnogi već od trenutka rođenja htjeti ubiti (čitaj: Herod), znajući da će njegova obitelj puno zbog toga propatiti, znajući da će za života biti proganjan, da će ga pred kraj života čekati bičevi, trnova kruna, poruge, pljuvanja i križ. Radi toga svega se On rodio na Božić – i zanimljivo – nije odustao od te nakane. Može li onda netko prigovoriti Isusu da nas ne ljubi dovoljno? Uđimo ovog Božića dublje u otajstvo Božje ljubavi, dublje u jaslice špilje rođenja.

Kao što dolikuje svakom rođendanskom slavlju da je u središtu onaj čiji se rođendan slavi, tako i mi provedimo ovaj Božić tako da ne zanemarimo onoga tko ima rođendan, radi kojega su ovi dani zapravo posebno istaknuti, sveti i blagoslovljeni! Hvala Ti, Isuse, što si se rodio i došao na ovaj svijet te si nam na svoj rođendan dao poklon, ne bilo kakav, nego samoga sebe, a da je to istina znamo svaki dan na svetoj misi kada možemo primiti taj poklon – pričest – Tebe!

fra Ivica Janjić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.