Četvrtak, 25 travnja, 2024

Nastanak Hrvatske katoličke misije Beč

GODINA I “STAATSVERTRAG”
Godina 1955. je za svakog Austrijanca vezana uz «Staatsvertrag» kojim se Austrija oslobodila od posljednje i najteže upravne zone, one ruske. Taj događaj vezan je uz najdublje osjećaje radosti i olakšanja, jer je nastupilo doba slobode i prestanak straha. Hrvati koji su u to vrijeme živjeli u Austriji, osjetili su jednaku radost i slobodu. U taj zatvoreni prostor moglo se, konačno, ući. Logor u Traiskirchenu i drugi logori i hrvatski izbjeglice postali su pastoralno dostupni i brigu za njih je odmah preuzeo iz Linza dr. P. Mirko Čović.

P. Mirko je redovito obilazio logore, posjećivao izbjeglice, rješavao njihove probleme. U samom Beču je okupljao u zajednicu one koji su stekli izbjeglički status i izašli iz logora, te se zapošljavali i upućivali u koliko-toliko normalan život.

OSNIVANJE “HRVATSKOG DUŠOBRIŽNIČKOG UREDA” U BEČU 1960. god.
Premda je već poslije Euharistijskog kongresa 1912. godine osnovano u Beču dušobrižništvo za Hrvate, ono je bilo usmjereno prema Hrvatima starosjediocima, Gradišćancima. Poslije 1945., a posebno pojavom prvih “Gastarbeitera” pojavila se jedna nova grupacija koja je tražila pastoralno rješenje svoga statusa. Stoga je samo bilo pitanje vremena kada će se osnovati redovito dušobrižništvo za ovu značajnu izbjegličku grupu. Bilo je jasno da se ona ne može voditi iz Linza stalnim putovanjima i da je u Beču potrebno nešto učiniti.

P. Mirko se stoga doseljava u Beč u samostan bečkih franjevaca na Franziskanerplatzu u 1. kotaru. U blizini samostana u Singerstrasse 7 pronalazi i dobiva prostorije i 1960. godine osniva “Hrvatski dušobrižnički ured”, koji će kasnije biti preimenovan u “Hrvatska katolička misija”.

“Hrvatski dušobrižnički ured” u svojim početcima ima dva važna zadatka:
a) okupljati hrvatske vjernike i pastoralno se brinuti o njima, i
b) voditi pastoralnu i socijalnu brigu o izbjeglicama u logorima, posebno u Traiskirchenu.

Hrvatska zajednica, tražeći crkvene prostore, okupljala se u kapelici časnih sestara u 10. kotaru u Axlingergasse, u kapeli Kolpingshausa u 5. kotaru, u Peterskirche u 1. kotaru i u franjevačkoj crkvi.

Tek 1969. Hrvati će dobiti crkvu Am Hof.
Godine 1952. isusovci su ponovno napustili crkvu i predali je Bečkoj nadbiskupiji.

1969. godine predala je bečka nadbiskupija crkvu i dio samostana Hrvatskoj katoličkoj misiji i ona je postala crkvom za hrvatske katolike u gradu Beču. Za to se posebno s hrvatski vjernicima založio fra Mato Bonić franjevac provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita.

1971. godine preuzimaju HKM u Beču franjevci Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda s fra Efremom Kujundžićem, voditeljem HKM u Beču i naddušobrižnikom hrvatskih svećenika u Austriji.

1973. kardinal Franz König imenuje Hrvatsku katoličku misiju personalnom župom za sve hrvatske katolike koji borave u Bečkoj nadbiskupiji.

Crkva je pravno ostala rektoratska crkva u vlasništvu biskupije. Unutar prostorija “sakristanove kuće” (Messnerhaus) smješten je župni ured HKM. Najveći dio samostana upotrijebljen je za pastoralne i stambene potrebe HKM.

Tako je hrvatska zajednica u Beču nakon početnih okupljanja 1965. godine oko fra Mirka Čovića kod bečkih franjevaca u Singerstrasse i Peterskirche na Grabenu dobila u samom centru Beča svoj prepoznatljivi prostor. Danas turistički vodiči grada Beča, provodeći grupe turista, pokazujući prstom na crkvu Am Hof govore da je to “Hrvatska crkva”. Veliki broj hrvatskih vjernika koji ispunjava svake nedjelje crkvu i trg čini je najposjećenijom crkvom u Beču, a hrvatski vjernici uživaju ugled zajednice vjerne svojoj Crkvi i Župi.

Prostorije ureda u Singerstrasse 7 bile su mjesto samoga ureda, susreta, razgovora i druženja, a važnije vjerske i proslave i druženja često su se odvijala u franjevačkoj dvorani u ulici Seilerstätte.

“Hrvatski dušobrižnički ured” osnovan je prvenstveno radi hrvatskih ratnih i poratnih izbjeglica. Njegova briga je bila skrb za tu kategoriju ljudi. 1962. uz tu kategoriju pojavljuje se jedna nova, daleko veća i s tendencijama rasta, hrvatski «Gastarbeiteri». Njihov dolazak i pojava stavit će, tek osnovanu instituciju pred nove zahtjeve.