1. GRADIŠĆANSKI HRVATI

Prvo veliko doseljivanje Hrvata na područje današnje Austrije Prodori Turaka i širenje osmanlijskog carstva, pad Bosne 1463. i okupiranja velikog dijela Hrvatske je najveća tragedija u hrvatskoj povijesti. Granica obrane Europe od Osmanlija nalazila se u Hrvatskoj tri stoljeća, stoga se Hrvatsku nazivalo «predziđem kršćanstva». Osmanlijsko osvajanje i često prodiranje na područje Hrvatske prisililo je hrvatsko sta-novništvo na povlačenje i iseljavanje. Posebno nakon poraza hrvatskog plemstva u bitci na Krbavi 1493. godine, veliki dio stanovništva pošao je na sjever i nastanio se na po-dručju tadašnje zapadne Mađarske, koje danas obuhvaća zapadni dio Mađarske, južni dio Slovačke i austrijsko Gradišće. Cijelo to područje nazvano je Gradišćem. Nakon 1. svjetskog rata, gradišćanski Hrvati su se opredjelili za Austriju. Najveći broj hrvatskih izbjeglica pred Turcima bio je iz Like, Gorskog kotara i Primorja (čakavci), i Međimurja (kajkavci) u Hrvatskoj, te iz sjeverne i zapadne Bosne (štokavci). Ta jezična tradicija koju su grad. Hrvati stoljećima sačuvali oznaka je i njihovog porijekla i zavičaja.
Od tih davnih vremena do danas nastajala su i sačuvana su sela u kojima žive Hrvati koji su sačuvali svoj jezik, kulturu i tradiciju. Nekada, dok je cijelo to područje, zajedno s Hrvatskom, bilo u sklopu jedne države postojala je i veća povezanost. Kasnije nakon raspada Monarhije i podjela na države i kasnije na idelološke blokove, ta povezanost i jedinstvo hrvatske zajednice je bitno ugrožavano.
Gradišćanski Hrvati su već 5 stoljeća u Austriji i oni označavaju prvi veliki val hrvatskog doseljivanja na austrijsko područje.

2. HRVATI U SLUŽBI MONARHIJE do 1918.: službenici, časnici i vojnici

Hrvatsko plemstvo opredjelilo se na saboru u Križevcima 1527. godine za Habsburgovce i prihvatilo Rudolfa za svoga kralja. Razlozi za to su ponajprije obrana od Osmanlija i ne- zadovoljstvo s Mađarima i Peštom. Ratovi koje su Habsburgovci vodili protiv Turaka zah- tjevali su jaku i veliku vojsku. Mnogi hrvatski časnici i vojnici bili su stoljećima sastavni dio vojske Monarhije (Borojević, Trenkovi panduri...). Jednako tako značajan broj Hrvata obavljao je administrativne poslove u Monarhiji, a i jedan dio plemstva i građanstva na-šao je u Monarhiji svoje mjesto.
Hrvatske odnose prema Habsburgovcima posebno je uzdrmala Nagodba iz 1867. kojom je Beč nakon revolucije 1848. u kojoj su se Hrvati s Jelačićem borili na austrijskoj strani, ponovo prepustio Hrvate mađarskoj upravi.
Povezanst s Habsburškom Monarhijom nastavit će se i kroz slijedeća desetljeća, anek-siju Bosne i Hercegovine 1878. te kroz 1. svjetski rat, sve do 1918. godine, kada Hrvati ulaze u sastav nove države južnih Slavena.

3. HRVATSKI STUDENTI U AUSTRIJI U 19. I 20. ST.

1669. godine osnovano je u Zagrebu Hrvatsko sveučilište. Već ranije su hrvatski studenti studirali poraznim europskim sveučilištima. Mnogi od njih su izabirali Beč, Graz, Inns-bruck. Broj hrvatskih studenata je krajem 19. stoljeća bio veći u Austriji negoli li na Zagre- bačkom sveučilištu. U godinama previranja, nacionalnih buđenja, nastajanju novog druš- tvenog poretka hrvatski su studenti, posebno u Beču, bili aktivni i grupirani u svoje stu- denstske udruge. Mnogi od njih, zajedno sa hrvatskim studentima iz Praga odigrat će vr- lo značajne uloge u društvenom, kulturnom, religioznom i znanstvenom životu u Hrvatskoj. Još danas je vrlo sličan način života, svjetonazor, arhitektura hrvatskih prostora s Austrijom.

Župni oglasi

Obavijesti