Hrvati u Austriji i Beču kroz povijest

GRADIŠĆANSKI HRVATI
Prvo veliko doseljavanje Hrvata na područje današnje Austrije
Prodori Turaka i širenje osmanlijskog carstva, pad Bosne 1463. i okupiranja velikog dijela Hrvatske je najveća tragedija u hrvatskoj povijesti. Granica obrane Europe od Osmanlija nalazila se u Hrvatskoj tri stoljeća, stoga se Hrvatsku nazivalo «predziđem kršćanstva». Osmanlijsko osvajanje i često prodiranje na područje Hrvatske prisililo je hrvatsko stanovništvo na povlačenje i iseljavanje. Posebno nakon poraza hrvatskog plemstva u bitci na Krbavi 1493. godine, veliki dio stanovništva pošao je na sjever i nastanio se na području tadašnje zapadne Mađarske, koje danas obuhvaća zapadni dio Mađarske, južni dio Slovačke i austrijsko Gradišće. Cijelo to područje nazvano je Gradišćem. Nakon 1. svjetskog rata, gradišćanski Hrvati su se opredijelili za Austriju. Najveći broj hrvatskih izbjeglica pred Turcima bio je iz Like, Gorskog kotara i Primorja (čakavci), te Međimurja (kajkavci) u Hrvatskoj, te iz sjeverne i zapadne Bosne (štokavci). Ta jezična tradicija koju su gradišćanski Hrvati stoljećima sačuvali oznaka je i njihovog porijekla i zavičaja.
Od tih davnih vremena do danas nastajala su i sačuvana su sela u kojima žive Hrvati koji su sačuvali svoj jezik, kulturu i tradiciju. Nekada, dok je cijelo to područje, zajedno s Hrvatskom, bilo u sklopu jedne države postojala je i veća povezanost. Kasnije, nakon raspada Monarhije i podjela na države i kasnije na ideološke blokove, ta povezanost i jedinstvo hrvatske zajednice je bitno ugrožavano.

Gradišćanski Hrvati su već 5 stoljeća u Austriji i oni označavaju prvi veliki val hrvatskog doseljavanja na austrijsko područje.

HRVATI U SLUŽBI MONARHIJE do 1918.: službenici, časnici i vojnici
Hrvatsko plemstvo opredijelilo se na saboru u Križevcima 1527. godine za Habsburgovce i prihvatilo Rudolfa za svoga kralja. Razlozi za to su ponajprije obrana od Osmanlija i nezadovoljstvo s Mađarima i Peštom. Ratovi koje su Habsburgovci vodili protiv Turaka zahtijevali su jaku i veliku vojsku. Mnogi hrvatski časnici i vojnici bili su stoljećima sastavni dio vojske Monarhije (Borojević, Trenkovi panduri…). Jednako tako značajan broj Hrvata obavljao je administrativne poslove u Monarhiji, a i jedan dio plemstva i građanstva našao je u Monarhiji svoje mjesto.

Hrvatske odnose prema Habsburgovcima posebno je uzdrmala Nagodba iz 1867. kojom je Beč nakon revolucije 1848. u kojoj su se Hrvati s Jelačićem borili na austrijskoj strani, ponovo prepustio Hrvate mađarskoj upravi.

Povezanost s Habsburškom Monarhijom nastavit će se i kroz sljedeća desetljeća, aneksiju Bosne i Hercegovine 1878. te kroz 1. svjetski rat, sve do 1918. godine, kada Hrvati ulaze u sastav nove države južnih Slavena.

HRVATSKI STUDENTI U AUSTRIJI U 19. I 20. ST.
1669. godine osnovano je u Zagrebu Hrvatsko sveučilište. Već ranije su hrvatski studenti studirali po raznim europskim sveučilištima. Mnogi od njih su izabirali Beč, Graz, Innsbruck. Broj hrvatskih studenata je krajem 19. stoljeća bio veći u Austriji negoli li na Zagrebačkom sveučilištu. U godinama previranja, nacionalnih buđenja, nastajanju novog društvenog poretka hrvatski su studenti, posebno u Beču, bili aktivni i grupirani u svoje studentske udruge. Mnogi od njih, zajedno s hrvatskim studentima iz Praga odigrat će vrlo značajne uloge u društvenom, kulturnom, religioznom i znanstvenom životu u Hrvatskoj. Još danas je vrlo sličan način života, svjetonazor, arhitektura hrvatskih prostora s Austrijom.