Kratka povijest Am Hof-a

Pretpostavlja se da su već u razdoblju Rimljana, u poznatoj utvrdi Vindobona, živjeli kršćani i da su na ovomu prostoru imali i svoje bogoslužno mjesto. Povijesno je pak dokazano postojanje utvrdne kapele sv. Pankracija pod vlašcu babenbergerskih nadvojvoda oko 976.

Biskup Altmann od Passaua dao je 1080. na mjestu drvene kapele sagraditi u romaničkom stilu jednu takvu od kamena. Kapela utvrde ostala je ovdje do preseljenja Babenbergera u novu utvrdu 1221. Vojvoda Albrecht III. poklonio je 1386. utvrdu i kapelu Karmelićanima, “Bijeloj braći”, kako ih je zvao narod. Tada se počela graditi naša trobrodna crkva u smionom i jednostavnom slogu. Ona je značajno djelo njemačke gotike s poznatim preklopnim oltarom (Flügelaltar).

Vrijeme reformacije gotovo je raselilo stanovništvo i opustošilo crkvu i samostan. No usprkos tome svjedoče nedavno pronađeni inventari iz toga vremena (1547.) kakvim se dragocijenim parametrima i liturgijskim pomagalima raspolagalo.

Novi život procvao je Am Hofu kad je kralj Ferdinand I. pozvao u Beč isusovce i predao im crkvu i zgrade uokolo.

1554. godine preuzeo je sv. Petar Kanizius, kao prvi rektor, crkvu i samostan.

1607. godine požar je gotovo uništio crkvu i samostan. Odmah je započela izgradnja u stilu isusovačkog baroka.

Uzduž bočnih lađa sagrađene su sa svake strane po četiri bočne kapele, tako da se na pojedinim mjestima u crkvi dobiva dojam peterobrodne crkve. Kasnije je pod križnim svodom u prednjem dijelu crkve postavljen kasetni svod (Kassettendecke). Božji je dom izgubio svoj gotički karakter i postao barokna crkva s bogatom štukaturom (gipsanim reljefima).

Kraljica Eleonora, udovica Ferdinanda II., dala je prema nacrtima Silvestra C. Carlonea nadograditi današnje pročelje, jedinstveno djelo na njemačkom prostoru.

1763. godine sagrađen je današnji kor s krasnim orguljama, koje su se tek u posljednje vrijeme, mukotrpnim i skupocijenim radovima, mogle obnoviti i sačuvati.

1773. godine morali su isusovci, nakon dokinuća njihova Reda, napustiti crkvu i samostan. Crkva je postala garnizonskom, a samostan ratna zgrada dvora, te kasnije carsko ministarstvo rata. Obavljena su mnoga pregradivanja i promjene. 1783. godine izabrana je druga crkva za garnizonsku, a crkva Am Hof postala je župnom crkvom i ostala takvom do 1908. U tom vremenu se malo toga promjenilo, osim postavljanja sadašnjeg glavnog oltara 1798. Prema predlošcima majstora Josepha von Führicha načinjen je križni put.

Posljednji rat donio je 1945. velike štete, koje su bile uklonjene zahvaljujući pomoći katoličkog stanovništva Beča. Do 1948. godine služila je crkva kao ketedrala, umjesto razrušene katedrale sv. Stjepana.