Hodočašće kroz svetišta Italije: od La Verne do Padove
Grupa od 58 hodočasnika iz Hrvatske katoličke misije u Beču hodočastila je u najvažnija svetišta Italije. Pod iznimnim duhovnim i stručnim vodstvom dvojice franjevaca, vjernici su prošli bogat put ispunjen stručnim objašnjenjem, svakodnevnom molitvom, svetim misama i zajedničkim druženjima. Ovo lijepo hodočašće ostat će upamćeno po snažnoj duhovnoj dimenziji, ali i po sjajnoj skupini vjernika koja je disala kao jedno. Hodočasnike je na ovom putu predvodio naš fra Darko Grmača, dok je ulogu stručnog vodiča imao fra Jure Barišić, gvardijan i župnik sa Širokog Brijega. Ova dvojica franjevaca pokazala su se kao uistinu “top” tim koji se savršeno nadopunjavao. Bili su iznimno dragi, opušteni, jednostavni i puni zdravog humora, što je putovanju dalo posebnu radost, dok su s druge strane pokazali snažnu produhovljenost te stručnost i poznavanje talijanskih svetišta. Među njima se osjetila bratska povezanost koja je na sve nas djelovala kao živo svjedočanstvo onoga biblijskoga: “Kako je lijepo i milo kao braća živjeti zajedno”. Njihove nadahnute, tople i duboke propovijedi svakoga su dana iznova doticale srca okupljenih hodočasnika.
Program hodočašća bio je jako bogat, a vjernici HKM Beč svakoga su dana slavili svetu misu u drugome povijesnom svetištu, susrećući se s velikim svjedocima vjere. Krenuli smo u nedjelju navečer oko 22:00 sata vozeći se udobnim autobusom i uz pauze, u ponedjeljak u jutarnjim satima stigli na svoje prvo odredište: goru La Verna. To je mjesto tišine, molitve i kontemplacije, izolirano od buke. Tamo je sveti Franjo molio, primio rane ili stigme. Posjetili smo mjesto i kapelicu stigmi i slavili svetu misu, a poslije podne u 15:00 sati smo sudjelovali na tradicionalnoj procesiji s tamošnjim franjevcima. Ova procesija nije prekinuta od 1431. godine i održava se svaki dan nakon molitve devetog časa.
Drugi dan proveli smo u Asizu. Najprije smo posjetili baziliku svetog Franje i molili se na njegovom grobu. U bazilici svete Klare smo molili pred drevnim križem pred kojim je sveti Franjo čuo Božji poziv. Središnji događaj bila je sveta misa u predivnoj Porcijunkuli, kolijevci franjevaštva. U molitvi smo se sjetili svih onih koji su u potrebi kao i cijele naše misijske zajednice. Tijekom boravka u Asizu, grupa je posjetila i svetište svetog Damjana, a posebno emotivan bio je susret s neraspadnutim tijelom svetog Carla Acutisa, mladog svetca našega doba koji u trapericama i tenisicama svjedoči modernu svetost. Poznat je po predanosti euharistiji i korištenju interneta u evangelizaciji.
Collevalenzu i Casciu smo posjetili trećega dana, najprije smo hodočastili u svetište Madre Speranze u Collevalenzi, radi se o španjolskoj redovnici i velikoj mističarki koja je podigla svetište Milosrdne Ljubavi. Tamo se nalazi čudotvorna voda kojom smo se umivali i natočili onima koji nisu s nama. Ovo svetište Majke Sperance rado je posjećivao Ivan Pavao II. Na njenom grobu smo molili i mi za naše potrebe i potrebe onih koji su nam se preporučili. Svetu misu toga dana slavili smo u Casci, u svetištu svete Rite, vjerne zagovornice u najtežim životnim situacijama i zaštitnice nemogućeg, gdje smo u staklenom lijesu mogu vidjeti njezino očuvano tijelo.
Četvrtoga dana put nas je odveo na jug, stopama padra Pija, gdje smo posjetili San Giovanni Rotondo koji je postao svjetski poznat zahvaljujući padru Piju, franjevcu kapucinu i mistiku koji je poznat po stigmama, ispovijedanju i brojnim duhovnim darovima. Tamo smo posjetili njegov grob, vidjeli njegove osobne stvari i neraspadnuto tijelo te ostali u molitvi. Vidjeli smo staru crkvu i novu velebnu crkvu te bolnicu koju je dao sam svetac izgraditi. Vrhunac dana bila je sveta misa u mističnoj špilji svetog anđela Mihaela na brdu Gargano, jedinstvenoj podzemnoj crkvi – špilji koja odiše svetošću i strahopoštovanjem. Ovo svetište je posebno volio padre Pio ali i sveto Franjo Asiški, koji se nije smatrao dostojnim ući u špilju nego je molio na njenom ulazu. Monte Sant Angelo u Garganu – svetište svetog Mihaela koju nije posvetio čovjek nego sam anđeo svojim ukazanjem, nalazi se na UNESC ovom popisu svjetske baštine.
Petoga dana smo posjetili Loreto, dom Nazaretske kućice Svete Obitelji. Pomolili smo se kod kućice i slavili smo svetu misu. Loreto nam je zanimljiv jer je povezan s našim Trsatom. Prema predaji Nazaretska kućica Blažene Djevice Marije je najprije iz Nazareta prenesena na Trsat, gdje je bila tri godine, a zatim je prenesena u Loreto gdje se i danas nalazi.
Zadnja postaja hodočašća bila je Padova. Tamo smo proslavili svetu misu kod svetog Leopolda Mandića, našeg velikog hrvatskog sveca pomirenja i ispovijedanja, posjetivši njegov grob i malu ispovjedaonicu koja je čudom preživjela bombardiranje u ratu. Putovanje je svečano zaokruženo u veličanstvenoj bazilici svetog Ante Padovanskog, svetca svega svijeta, gdje su vjernici dotaknuli njegov grob i vidjeli relikvije njegova neraspadnutog jezika.
Za mnoge od nas ovo je hodočašće imalo sasvim posebnu težinu. Osobno mi je bilo prvi put posjetiti sveticu Ritu, svetog Mihaela, Madre Speranzu i padra Pija. Posjet tim svetim mjestima koja odišu svetačkom prisutnošću, ostavio je neizbrisiv trag u mome srcu i upravo je zato ovo putovanje za mene bilo toliko posebno i neusporedivo s drugim hodočašćima. Osjećam veliku potrebu u ime svih hodočasnika izreći jedno veliko i iskreno hvala našim svećenicima. Fra Darko i fra Jure su prema svakome od nas bili toliko dobri, pažljivi i otvoreni, primili su nas i pratili kao pravu braću i sestre u Kristu. Među nama hodočasnicima vladalo je uistinu pravo kršćansko zajedništvo, radost, međusobno pomaganje i iskreno prijateljstvo. Svi sudionici složili su se u jednom: ovo je bilo nezaboravno hodočašće s kojeg smo se svojim domovima u Beč vratili duhovno obogaćeni, sretni i povezani trajnim uspomenama.
Piše: s. Dragana Tomić
