U našoj Misiji danas 104 djece primilo prvu svetu pričest: „Danas se jako veselim i imam razloga dosta jer u svoje srce primam Isusa, najdražeg Gosta.“
Započet ću riječima prve recitacije s današnjega slavlja prve svete pričesti u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Beču: „Danas se jako veselim i imam razloga dosta jer u svoje srce primam Isusa, najdražeg Gosta.“
Isusa, najdražeg Gosta danas je u crkvi Am Hof primilo 104 prvopričesnika. Prvopričesnici su bili podijeljeni u dvije skupine, a u prvoj su skupini bila djeca koja su išla na vjeronauk kod s. Mire i s. Dragane, njih 57 slavilo je prvu pričest u 10,00 sati, a druga skupina, 47 djece, koji su išli na vjeronauk kod s. Nikoline, slavili su prvu pričest u 12,00 sati. Prvopričesničko slavlje predvodio je p. Josip Koren, voditelj Hrvatske katoličke misije u Beču.
Uobičajeno je da pripreme za slavlje sakramenta prve svete pričesti traju jednu školsku, odnosno vjeronaučnu godinu. Tako smo u jesen i započeli s vjeronaukom te ga redovito imali subotama, no ubrzo smo bili spriječeni. Naime, širenje koronavirusa je dovelo do donošenja novih mjera zbog kojih se više nismo smjeli okupljati. Nekoliko mjeseci se nismo sastajali, a onda smo nas tri sestre: s. Nikolina, s. Mira i ja, domislile načine na koje bi se sastajale s djecom i roditeljima te učili i ponavljali naučeno, pojedinačno. Dva tjedna prije same pričesti smo s roditeljima održali i kraći roditeljski sastanak gdje smo govorili o smjernicama i uputama o slavlju prve svete pričesti.
Neposredno prije primanja sakramenta pričesti smo imali trodnevnicu koju su predvodili fra Ivica Pečnik, fra Ivica Janjić i fra Radovan Ćorić. Pateri su ukazali na važnost primanja sakramenata, roditeljima su poručili da djeci budu potpora u vjerničkom životu, a djeci da vole Isusa. Jer ako je Isus na prvom mjestu u našem srcu, sve ostalo će također biti na svome mjestu. Uz trodnevnicu je bila organizirana sveta ispovijed za djecu i roditelje.
Zbog sprječavanja širenja zaraze imali smo koncept kojim smo se vodili kako bi slavlje prošlo po svim propisima. Naime, svako dijete je dobilo papir gdje će sjediti sa svojom obitelji, morali smo svi imati maske, dezinficirati ruke i držati određeni razmak.
Samo slavlje na obje mise počeli smo pjesmom Hajdemo djeco Bogu svome, nakon čega su djeca pozdravljala recitacijom Isusa koji će toga dana na poseban način pod prilikama kruha doći u njihova srca. Poslije recitacije, fra Josip je pozdravio prvopričesnike, njihove roditelje, djedove, bake, braću i sestre te pozvao da se pripravimo za slavlje.
Čitanja na svetoj pričesti čitali su roditelji, a prvopričesnici su pjesmama i recitacijama uveličali svoje prvopričesničko slavlje.
U propovijedi je fra Josip razgovarao s djecom, došao je među njih i govorio o sjećanju počevši od onih koja nas vežu jedne uz druge i povezao sa sjećanjem na Isusa i uspomenu koju nam je ostavio, a to je njegova Posljednja večera koje se sjećamo i spominjemo na svakoj svetoj misi.
Prvu svetu pričest djeca su primila u pratnji svojih roditelja. Nakon pričesti djece uslijedilo je pričešćivanje roditelja i svih drugih sudionika ovog svečanog euharistijskog slavlja.
Poslije pričesti djeca su zahvalila Isusu, roditeljima i svima koji su ih dopratili do ovog svečanog čina. Nakon dječje zahvale fra Josip je čestitao i zahvalio prvopričesnicima, što su lijepo recitirali, roditeljima koji su dovodili djecu na vjeronauk, djedovima i bakama za svjedočenje vjere, časnim sestrama koje su s djecom pripremile slavlje i uredile crkvu, braći svećenicima koji su ispovijedali djecu i roditelje, vjernicima koji su dijelili papire i dezinficirali u crkvi te svima koji su doprinijeli ljepoti ovog slavlja.
s. Dragana
