Isusovim stopama: Hodočašće u Izrael

Pripremila: s. Dragana

Dana 2. rujna 2019. grupa od 52 hodočasnika iz HKM Beč našla se na aerodromu Schwechat u 7:30 sati, tri sata prije leta. Tamo smo se našli s vodičem hodočašća dr. prof. fra Božom Lujićem i gospođom Mariagraziom Vujsić koja nas je vodila ispred agencije Ati iz Pule. Ispred naše Misije na ovo hodočašće su išli pater Josip i s. Dragana. S nama je putovao i svećenik fra Juro Šimić, franjevac kapucin. Prošli smo redovitu sigurnosnu provjeru prije leta u Izrael, koja je drugačija i temeljitija od kontrola koje prolazimo putujući u druge zemlje, općenito ovo putovanje je po pitanju procedure putovanja znatno različito od drugih putovanja. Nakon kontrole smo se ukrcali u avion izraelske kompanije i krenuli za Tel Aviv, gdje smo sletjeli za nešto više od tri sata. Na licima hodočasnika vidjela se posebna radost. Bijasmo poput Šimuna koji je kliktao od radosti kad je ugledao Isusa jer dolazimo u svetište u kojem je Gospodin prinio svakog od nas.

Pitam se zašto sam prihvatila pisati o ovom hodočašću? Kako prenijeti iskustvo na papir? Moguće je pisati o ovim događajima, ali izreći svaku misao, dati svakom susretu ime, nemoguće je. Razmišljah: zašto se svi događaji ne mogu opisivati? Susret Boga i čovjeka ne može se opisati slovima, nemoguće ga je staviti u okvire. Iskustva se događaju u nutrini i moguće ih je samo osjetiti.

Sletjeli smo u Tel Aviv gdje nas je dočekao ljubazan vozač autobusa s kojim smo se kroz cijeli tjedan vozili po mjestima Svete Zemlje. Autobus je bio udoban i klimatiziran, u njemu se za jedan američki dolar ili jedan euro, mogla kupiti pitka voda. Ove komponente su vrlo važne jer smo na našem putovanju stalno imali sunčano vrijeme, vrućina je sezala i preko 40 stupnjeva. Iz Tel Aviva smo autobusom stigli u Nazaret, gdje smo bili smješteni prva dva dana. Ostale dane smo bili u središtu Jeruzalema, smješteni kod franjevaca.

Pokušat ću dočarati što smo vidjeli, koliko je ostalo u mom skromnom sjećanju i bilješkama:

Nazaret je grad na sjeveru Izraela, udaljen  25 kilometara od Galilejskog jezera te oko 9 kilometara od planine Tabor. Na zapadu se proteže plodna Jizreelska ravnica, s druge strane je gorski lanac Karmel, u Bibliji opjevan zbog svoje ljepote. Za vrijeme Herodove vladavine tu je živjela djevojka Marija, zaručena za Josipa. Bog joj je u tom mjestu preko anđela Gabrijela navijestio da će roditi Sina, kojeg će nazvati Isus, koji dolazi spasiti svijet, jer je Božji Sin. U Nazaretu je Isus prove djetinjstvo i mladost, a iz Nazareta je krenuo i na svoje poslanje, navješćujući Riječ Božju. U Nazaretu smo vidjeli baziliku Navještenja za koju se brinu franjevci. Bazilika je velebna i nova, izvana obložena lijepim bijelim kamenom. Veličanstveno pročelje bazilike krasi veliki brončani kip Isusa, a na dvorišnom zidu trijema postavljeni su zavjetni darovi mnogih naroda. Među njima su i mozaici iz naših zemalja, njima smo se posebno obradovali jer nas podsjećaju na naše korijene i bude u nama ugodnu sjetu, tako iz Bosne i Hercegovine stoji mozaik Gospe Kondžilske, iz Hrvatske mozaik s Gospom Bistričkom, a iz Austrije rad u staklu Gospe Mariaceljske. Bazilika Navještenja ima dva kata. Gornji dio je velik koliko i cijela bazilika, i predviđen je za veće obrede. Donji dio je svetište u čijem središtu je špilja Navještenja. Nedaleko od bazilike Navještenja nalazi se crkva sv. Josipa. Obje crkve povezane su zgradom franjevačkog samostana. Današnja crkva sv. Josipa podignuta je na mjestu kuće sv. Josipa, odnosno Svete obitelji. Ispred se nalazi i kip svetog Josipa, izlizan od dodira i cjelivanja mnogobrojnih hodočasnika. I naši vjernici su se u tišini molitve utekli zagovoru svetog Josipa za sebe i svoju obitelj, također su se rado fotografirali u Josipovoj blizini.

Galilejsko, Tiberijadsko ili Genezaretsko jezero je najveće slatkovodno jezero na području Izraela. Dugo je 21, a široko oko 13 kilometara. Najveća dubina mu je 48 metara. Jezero je bogato ribom. Uz obalu  Genezaretskog jezera nalazi se brdo Blaženstva. Isus je na ovom brdu više puta  propovijedao i jednom prilikom je održao govor zvan “Govor na gori”. U spomen na taj događaj izgrađena je osmerokutna crkva s kupolom i  trijem oko crkve. Na zidovima crkve se nalazi osam visokih prozora, na kojima je na latinskom jeziku napisano po jedno blaženstvo. Išli smo također do mjesta Tabge, na kojem je Isus nahranio 5000 ljudi s pet kruhova i dvije ribe. U blizini se također nalazi i crkva Petrovog Prvenstva. Kad smo pogledali okolicu Genezaretskog jezera, došao je trenutak kada smo pošli na pristanište za jezerske brodove. Brodovi su drveni, uređeni za kratke izlete po jezeru, na njima rade mladi dečki, koji se vrlo lako prilagode skupini. Već na samom ukrcaju su nas vidljivom simpatijom jedno po jedno uvodili na brod, a pjesma Krist jednom stade na žalu se orila brodom. Uz zvuke hrvatske himne podigli smo hrvatsku zastavu na jarbol i započeli plovidbu jezerom. Na kraju plovidbe smo čak naučili plesati, te napravili pravu feštu na brodu. Nakon sata vožnje po jezeru, iskrcali smo se i otišli na ručak u restoran odmah uz brodsko pristanište i tu smo jeli Petrovu ribicu, popili kavu i zasladili se svježim datuljama.

Posjetili smo i Kafarnaum, koji je u Isusovo vrijeme bilo malo ribarsko naselje, na obali Genezaretskog jezera. Kafarnaum je postao Isusov grad, središte Isusovog mesijanskog poslanja i mjesto, na kojem je najviše propovijedao i činio razna čuda i ozdravljenja bolesnih. Unatoč velikim čudesima, koja je činio, Kafarnaum ga nije prihvatio. Isus je prorekao propast Kafarnauma i to se i dogodilo.

Odlazimo u Kanu Galilejsku, koja je poznata po Isusovom prvom čudu, pretvaranju vode u vino. Kana je mjesto svadbe i mjesto Isusova prvog čuda kako nam govori Sv. Ivan evanđelist. Marija ga je molila za pomoć jer je mladencima ponestalo vina. Njene riječi poslužiteljima su bile ”Učinite sve što vam kaže”. Kako velike riječi! Ovo su posljednje Marijine riječi u Novom zavjetu, a istovremeno početak Isusova javnog djelovanja. Ona prestaje govoriti, on počinje činiti djela radi kojih je došao. U Kani se sada nalazi prekrasna franjevačka crkva. Četiri bračna para iz naše grupe su ovdje obnovili svoje bračne zavjete. A kao pravi svatovi izredali smo se u čestitanju. Jedan bračni par je čak ovom prigodom kupio novo prstenje. Kasnije smo se častili i svadbenim vinom za koje su se pobrinuli naši mladenci. Iste te večeri u klaustru franjevačke kuće pogledali smo utakmicu Hrvatska – Slovačka te je naša radost bila potpuna jer smo elegantno i uvjerljivo pobijedili golovima Nikole Vlašića, Ivana Perišića, Brune Petkovića i na kraju golom Dejana Lovrena.

Posjećujemo Tabor, brdo visoko oko 550 metara iznad okolne ravnice. Na vrhu brijega je visoravan. Do nje se dolazi 4 km dugom, vrlo uskom i zavojitom brdskom cestom, kojom veliki autobus ne može proći. Zato na velikom parkiralištu u ravnici, pri dnu brda, čeka veći broj kombi-taksija, kojima su nas Palestinci prevozili do Tabora. Na Taboru se nalaze dvije crkve, grčka crkva sv. Ilije i katolička bazilika Preobraženja.  Pored bazilike Preobraženja nalaze se ruševine benediktinskog samostana iz doba križara i franjevački samostan. Na pročelju bazilike Preobraženja dva su masivna kamena zvonika, povezana polukružnim lukom. Bazilika je izgrađena na temeljima stare križarske crkve, koja je opet bila na temeljima još starije bizantske crkve. Krovna konstrukcija izgrađena je od slavonske hrastovine, koju je za izgradnju crkve darovao grof Eltz. Ova bazilika je dobila ime po Isusovom preobraženju. Isus se bio vratio dolinom rijeke Jordan u Galileju i predvečer je s apostolima bio u podnožju gore Tabor. Tu je zapovjedio apostolima da ga pričekaju, jer se ide pomoliti. Pozvao je samo apostole Petra, Ivana i Jakova i s njima se popeo na vrh gore. Kada su došli na vrh, Isus je potražio samotno mjesto i molio se. Apostoli su također molili, ali su zaspali. Kada su se probudili ugledali su veličanstven prizor Isusova preobraženja. Isus je imao i dalje isto tijelo i lice, ali ga je obasjala nebeska svjetlost i Isusovo lice zasjalo je kao sunce. Od sjaja, odjeća mu je postala bjelija od snijega. Pokraj Isusa ukazali su se Mojsije i Ilija kao nebeski svjedoci. Njih dvojica glavni su predstavnici Staroga zavjeta. Mojsije je oslobodio židovski narod iz egipatskog ropstva, preveo ga preko pustinje i proglasio židovski zakon. Ilija je najveći prorok Staroga zavjeta. Isus se našao uz njih kao najveći prorok i zakonodavac. Njih dvojica su svjedočili, da je Isus Mesija koji će ispuniti židovski zakon. Mojsije i Ilija razgovarali su s Isusom o svršetku Isusovu tj. o muci, uskrsnuću i uzašašću. Kada je završavao Isusov razgovor s njima kojeg su slušali trojica apostola, Petru je bilo žao da to završi pa je rekao: “Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, jednu Mojsiju i jednu Iliji.“

Odlazimo u Haifu, treći grad po veličini u Izraelu i najveća luka u zemlji. Veoma je interesantan zbog toga što se nalazi i na brdu i na moru, a nastao je spajanjem nekoliko manjih naselja. Haifa je uistinu lijep i bogat grad. Dok smo ušli u grad, vidjeli smo njegovu ljepotu, napose Bahajske vrtove. Fra Božo nam je rekao nekoliko rečenica o Bahajskoj religiji. Oni vjeruju da su sve religije potekle od istog Boga, da su u međusobnoj harmoniji i da nose istu poruku ljubavi, mira, nenasilja i tolerancije. Pogled na Bahajske vrtove iz podnožja, kao i s brežuljka je vjerojatno jedan od najljepših pogleda koje smo mogli vidjeti. U Haifi se nalazi karmelićanski samostan „Stella Maris“ i Ilijina pećina koju smo također posjetili.

Jeruzalem, grad mira… što smo vidjeli u Jeruzalemu i okolici:
Maslinska gora se proteže s istočne strane Cedronske doline i ima tri vrha, a na jednom od njih se nalazi veliko dvorište, ograđeno visokim kamenim zidom. U dvorištu se nalazi mala osmerokutna kapelica, s okruglom kupolom, u kojoj se nalazi kamen, obrubljen kamenim kvadratom s kojeg je Isus uzašao na nebo. Izgradili su je križari u dvanaestom stoljeću, na mjestu, na kojem je u četvrtom stoljeću bila izgrađena okrugla crkva s otvorenom kupolom i srušena u sedmom stoljeću. Samo nekoliko desetljeća kasnije Saladin je osvojio Jeruzalem i ovu kapelicu je natkrio kupolom te napravio džamiju od nje. Od tada ova kapelica  pripada muslimanskoj zajednici. Kršćanske zajednice su ipak uspjele dobiti pravo da na blagdan Uzašašća Isusova služe sv. Misu na ovom prostoru.

Silazeći niz padine Maslinske gore došli smo do svetišta Očenaša. Po predaji, Isus je upravo ovdje naučio svoj učenike moliti Očenaš. U spomen na to,  na zidove crkve i predvorja postavljeno je 116 velikih ploča, izrađenih od keramičkih pločica, na kojima je ispisan tekst Očenaša na različitim jezicima, između ostalog i na hrvatskom jeziku.

Nastavili smo silazak s Maslinske gore do kapelice poznate kao “Dominus flevit” (Gospodin je plakao).  Na tom mjestu s prekrasnim pogledom na stare gradske zidine Jeruzalema Isus je na Cvjetnu nedjelju išao prema Jeruzalemu i kad je ugledao grad, zaplakao je nad njim i prorekao mu skoru propast. Hrvati Pavao, Antun i Jakov, kršćani iz Sarajeva, vitezovi svetog groba, godine Gospodnje 1681. su kupili Getsemanski vrt i darovali ga franjevcima. Uz Dominus Flevit crkvu, franjevci ovdje imaju i mali samostan. Bili smo sretni što smo svetu misu slavili baš ovdje, jer smo svi dobili grančicu iz vrta gdje se Isus molio. Nastavili smo pješačenje po Jeruzalemu.

Prošli smo pored Davidove kule i krenuli kroz armensku četvrt prema brdu Sion. To brdo se nalazi odmah s vanjske strane starog jeruzalemskog zida i iznenađujuće je maleno. Odmah nakon prolaska kroz Sionska vrata prošli smo pored Kajfine palače i došli smo do nedavno renoviranog franjevačkog samostana. U crkvi iza oltara nalazi se lijepo uprizorenje Posljednje večere, izrađeno od bakra.

Na Sionu je i dvorana Posljednje večere, nalazi se na prvom katu zgrade, a u  prizemlju ove kuće se nalazi sarkofag, kojeg su neki Židovi i muslimani smatrali grobom kralja Davida. Turska vlast je dvoranu Posljednje večere pretvorila u džamiju. Nakon stvaranja države Izrael, Židovi su istjerali muslimane iz cijelog tog područja, ali nisu ni do danas kršćanima vratili dvoranu Posljednje večere.

Odmah uz dvoranu Posljednje večere je  katolička crkva Marijina usnuća na mjestu gdje je Majka Božja umrla, pokopana, a zatim uznesena na nebo. Pod crkvom je velika kripta, posvećena Marijinom usnuću. Pod kupolom se nalazi kovčeg, na kojem je kip usnule Djevice Marije. Ne postoje izravni povijesni dokazi da je Djevica Marija upravo ovdje preminula, ali tradicija i predaja tvrde da se to dogodilo upravo ovdje.

Grad Jeruzalem se dijeli na zapadni, koji je pretežno židovski i istočni koji je pretežno arapski. U okviru istočnog Jeruzalema nalazi se i Stari grad, koji je podijeljen u četiri četvrti: muslimansku, židovsku, kršćansku i armensku.

Bazilika Svetog groba je centar kršćanske četvrti, izgrađena je iznad Isusovog groba. Pod krovom te bazilike je i Golgota, odnosno Kalvarija i mjesto na kojem je Isus razapet na križ. Bazilika ima dvije kupole. Odmah kod ulaza u Baziliku sv. Groba nalazi se Ploča pomazanja. To je kamena ploča crvenkaste boje, postavljena u razini poda na koju je Isusovo tijelo položeno i pomazano nakon smrti na križu. Par metara lijevo nalazi se okrugla kamena ploča. Predaja kaže da su tu stajale žene i promatrale Isusovu smrt na Golgoti. U kapelu Božjeg groba ulazi se kroz mala vrata, u malo predvorje. Na pročelju grobne kapele nalaze se brojne svjetiljke. Ovdje smo se kratko pomolili, bilo je puno hodočasnika, pa nismo mogli dulje meditirati. Imali smo sreće što smo stanovali u blizini bazilike te smo mogli svaki dan navraćati. U kripti bazilike, u kapeli svete Jelene smo slavili svetu misu. Tamo nas je primio franjevac, član Provincije sv. Ćirila i Metoda, fra Siniša Srebrenović. Golgota se nalazi unutar Bazilike,  do nje se dolazi dugačkim uskim stubištem. Bila je velika gužva i penjali smo se polako. Na katu je postavljen mali mramorni oltar i na njemu bogato ukrašen križ, točno na mjestu na kojem je bio Isus razapet na križ. U večernjim satima smo posjetili Zid plača. Pristup Zidu je strogo kontroliran. Potrebno je proći kontrolnu točku, slično kao prije ulaska u avion u zračnoj luci. Molitveni prostor pred zidom podijeljen je ogradom u dva dijela i to veći dio za muškarce i manji za žene.

U Jeruzalemu smo molili križni put. On danas nije isti kao u Isusovo vrijeme zato što vodi kroz mnogobrojne zgrade, koje su izgrađene u proteklim stoljećima.

Odlazimo u Ain Karem, koji se nalazi na izraelskom teritoriju. Morali smo proći kroz “granični prijelaz”, dobro branjen prolaz kroz zid. Naseljen je uglavnom Židovima. Počeci postojanja ovog naselja sežu oko dvije tisuće godina prije Krista. Ime ovog mjesta znači Vinogradarski zdenac. U ovom mjestu je Elizabeta rodila Ivana Krstitelja. U Ain Karimu su danas dva svetišta koja obilježavaju događaje iz evanđelja:crkva Pohođenja Marijina, u spomen na susret Marije i Elizabete i crkva sv. Ivana Krstitelja, u spomen na rođenje Ivana Krstitelja.

Putujemo prema Betlehemu. Na putu su mi posebno ostali u sjećanju beduini koji pasu svoja stada u pustinji.

Betlehem je grad na području Palestinske samouprave. Prema Novom zavjetu Betlehem je poznat kao rodno mjesto Isusa Krista. Ovdje živi jedna od najstarijih kršćanskih zajednica na svijetu, koja zbog iseljavanja danas ima mali broj pripadnika. Prema vjerovanju ovdje je rođen i kralj David, koji je tu i okrunjen za kralja Izraela. Betlehem je kao mjesto Isusova rođenja danas jedno od najpoznatijih svjetskih hodočasničkih odredišta. U Betlehemu smo vidjeli špilju mlijeka. Ime je dobila po tome što su se u tu špilju sklonili prije bijega u Egipat Josip i Marija s malim Isusom. Marija je podojila Isusa pri čemu je mlijeko kapnulo na pod špilje i cijela špilja je pobijelila. Postoji vjerovanje da će neplodne žene moći zatrudnjeti ako uzmu komadić stijene iz ove špilje, smrve ga i popiju s vodom. Danas je ova špilja lijepo uređena, djelomično obložena kamenom i povezana s podzemnom kapelom i kriptom u kojoj se neprekidno klanjaju Isusu sestre Klanjateljice. Takvu jednu sestru i mi smo vidjeli pred izloženim Presvetim. Vidjeli smo crkvu svete Katarine u vlasništvu franjevaca. Crkva se nalazi odmah uz baziliku Rođenja i povezana je s bazilikom kroz više prolaza. Ispod crkve sv. Katarine i bazilike Rođenja nalazi se sustav špilja, od kojih je najvažnija špilja Rođenja, ispod bazilike Rođenja. Bazilika Rođenja je vrlo stara crkva. Središnje mjesto bazilike je špilja Rođenja Isusova. Zapravo je cijela bazilika izgrađena da se mjesto Isusovog rođenja natkrije, zaštiti i označi. U špilju se ulazi preko dva stubišta, koja vode do oltara Rođenja. Ispod oltara Rođenja, na mramornoj ploči postavljena je četrnaestokraka srebrna zvijezda. Postavili su je franjevci 1717. godine. Svaki vjernik tu zastane, sagne se i poljubi tu zvijezdu. Tako smo i mi učinili. Zidovi i svod špilje su crni, začađeni dimom bezbrojnih uljanica koje vise kao grozdovi sa stropa, dok su podovi izlizani milijunima nogu koje su po njima gazile. Ispred oltara tri stube vode u špilju Jaslica, a s desne strane je u kamen uklesana udubina. To su te slavne jasle u koje je Marija položila tek rođenog Isusa. Na lijevoj strani špilje je oltar sv. Tri Kralja, na kojem franjevci svakodnevno slave sv. Misu. 

Predzadnji dan je bio rezerviran za Qumran, Masadu i Mrtvo more. To je bio svojevrsni izlet. Dopodne smo posjetili Masadu i Qumran. Masada je židovska tvrđava do koje smo se vozili žičarom. S nje se vidi Mrtvo more i Moapsko gorje gdje je Mojsije završio ovozemaljski život. Posjetili smo također Qumran gdje su pastiri pronašli biblijske svitke. Popodne smo se kupali na Mrtvom moru koje je značajno po svojim mineralima i najvećom gustoćom soli. Neki su se kupali, a drugi pili kavu, ili čuvali stvari kupača.

Zadnji dan smo posjetili Betaniju i Jerihon. U Betaniji su neki od nas posjetili grob Lazara. Svidjelo nam se ovo malo mjesto u kojem smo nažalost kratko bili. Poslije smo posjetili najstariji grad na svijetu, Jerihon, koji je poznat po uzgoju datulja, pa su tu mnogi naši hodočasnici kupili datulje. I na kraju smo posjetili mjesto Isusovog krštenja na Jordanskoj granici. Na rijeci Jordan smo obnovili krsne zavjete i napravili zajedničku fotografiju.

Zadnje jutro smo obavili posljednju kupovinu suvenira i zaputili se prema zračnoj luci u Tel Aviv, obavili carinske kontrole i poletjeli za Beč. Atmosfera je bila predivna, avion kao da je bio naš. Od običnog leta smo napravili zabavni let, te nismo bili zanimljivi čak ni onim tajnim agentima koji se nalaze u svakom izraelskom avionu. Oni su komotno mogli snivati, jer su vidjeli da smo bezopasna i vesela skupina ljudi koja je išla vidjeti kuda je to hodao naš Spasitelj.

Svako mjesto na kojem smo bili i sveto tlo kojim koračasmo bijaše mjesto susreta s Bogom i čovjekom, svakome od nas se nešto posebno urezalo u sjećanje i svakog je nešto drugo dotaknulo. Zahvalni smo Bogu za dobro organiziran put, na kojem nam se ništa loše nije dogodilo. Zahvaljujemo i našim svećenicima fra Josipu, fra Juri i fra Boži za prekrasne mise koje su slavili s nama hodočasnicima i bili nam podrška i pomoć na putu. Također hvala Mariagraziji za pratnju na ovom hodočašću kao i svakoj hodočasnici i hodočasniku za suradnju na ovom predivnom hodočašću.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.